Prvosvibanjska fešta na Viru

Sajamski šušur, okićeni štandovi, pašta-fažol s kobasicama, grilana piletina i vratina, ćevapčići, girice i srdele, crno i bijelo vino te sokovi, a najviše sjajno raspoloženje više tisuća Virana, virskih gostiju, vikendaša i stanovnika otoka iz svih krajeva Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke i Mađarske, bili su praznični dekor prvosvibanjske fešte na središnjem virskom Trgu svetog Jurja, virskoj šetnici i rivi. Od 10 do 13 sati uz odličnu zadarsku grupu „Calypso“, proslava Praznika rada oživjela je otok, pa se produženi vikend iskoristio za šetnju, druženje, ples i vožnju biciklom. Općina Vir organizirala je proslavu Praznika rada, a Virani su se spremno odazvali uveličavši ovo praznično prijepodne. A kako su izgledali prijepodnevni sati na Viru 1. svibnja pogledajte na našoj fotogaleriji.

Iza scene …
450 porcija vratine i drugog grilanog mesa, 300 porcija pašta-fažola s kobasicama, 300 porcija girica i srdela uz 100 litara crnog i bijelog vina te 80 litara sokova – priredili su i poslužili kuhari i konobari virskog restorana „Kotarina“ za sve goste prvosvibanjske proslave i prijatelje otoka Vira. Okac, Rajka, Mile i chef Mustać, uz sveprisutnog šefa Joska i konobare „Kotarine“, odradili su posao i potom – pozirali iza scene.

Gospođa Mira iz Zagreba i gospođa Ana iz Rijeke
Što radimo na Viru? Uživamo!Kratko smo upitali gospođu Miru iz Zagreba i gospođu Anu iz Rijeke što rade na Viru? Odgovor je bio još kraći: „Uživamo!“
U nešto dužoj verziji, spomenimo kako Zagrepčanka Mira posjeduje kuću za odmor već 30 godina u Sridnjim kućicama, odmah pored susjede, kolegice i prijateljice Riječanke Ane. Vir im zato nije nepoznanica, a ni Virani. Ana ih je kao umirovljena djelatnica Fakulteta za hotelski i turistički menadžment u Opatiji generacijski pratila kroz studij, a otud i poznanstvo s načelnikom Kapovićem s kojim su se htjele fotografirati.
„Kristijan je bio naš student, a pored njega i mnogi drugi Virani. Kada dođem na Vir i kad se sretnemo, meni je to kao da vidim svoju djecu“, kaže Ana. S Mirom se upoznala na Viru, pa se prijateljstvo prenijelo i na njihovu djecu.
„Moji su praktički odrasli na Viru i družili se s Mirinom djecom. Prošli su zajedno ljetna uživanja, kupanja, izlaske i plesanja u disku. Nikad nam nije bilo teško doći iz Rijeke kako bi uživali na Viru“, još kaže. Uz ljetno uživanje, za obje naše sugovornice Vir je i sinonim obiteljske destinacije, ili otok za stare i mlade.
„Vir je sve! Kristijanu uvijek govorim kako u Zagrebu s veseljem radim propagandu najljepšem otoku na Jadranu“, govori Mira koja je na Viru, ponosno ističe, odgojila dva sina: „Obojica su odrasli na Viru, jednostavno ga obožavaju. Svako ljeto su obavezno tu s društvom. Ma, pol' Zagreba dođe na Vir“.      

Slovenci oduševljeni otokom:
Dali bi cijelu Sloveniju za Vir!Vir je hrvatska Florida! Govori to demografska statistika, a još više osjećaji koje brojni umirovljenici i takozvani seniori iz Austrije, Mađarske, Njemačke, Hrvatske i posebice Slovenije, gaje prema otoku kojeg su odabrali za život.
„Da nema Vira, trebalo bi ga izmisliti. Dao bih cijelu Sloveniju za Vir!“ – oduševljeno nam govori Viktor Žagar, Slovenac koji je zajedno s bratom Rajkom i suprugama prvo posjetio prijatelja na Viru, a sada ga, kaže nam, mogu istjerati samo silom.
„Svi moji prijatelji znaju koliko sam lud za Virom. Zapravo, ja sam ovisnik o Viru. Kada sam u Sloveniji, svaki dan gledam stream na mrežnim stranicama Općine Vir; biciklijadu, boćare kako pripremaju boćalište, vremenske prilike, što god se događa“, govori Viktor. Dušu otvori i pusti na Crvenoj zemlji, potom svakodnevno kaićem odvesla do Paga. Brat Rajko nije toliki ovisnik, ali ljeto bez Vira ni on ne može zamisliti.
„Krenemo u svibnju s prvim dolaskom, potom se vratimo na ljeto i tako do kraja rujna. Dugo dolazimo pa primjećujemo kako se puno toga napravilo i promijenilo na bolje“, kaže Rajko, a veselo društvo iz slovenskog grada Hrastnika, regije Zasavlje i pokrajine Štajerske, upotpunjuje i gospođa Ana Žagar.  
„Super je na Viru, dolazimo nekoliko puta svake godine. Jako sam zadovoljna, uvijek se nešto događa“, govori. A tko je „krivac“ za ljubav Žagarovih prema Viru? Ime mu je Miroslav Kos, rodom je iz Žumberka, a na Boboviku ima kuću već 18 godina. Kuća je, doduše, veći dio godine prazna, pa oživi u proljeće i na ljeto kada Miroslav otvori vrata svojim prijateljima iz Slovenije.
„Ja bih najradije da sam stalno na Viru, ali ne mogu zbog posla“, govori nam i otkriva kako radi za „Kolpasan“, slovensku tvrtku koja proizvodi tuš kabine. Još kaže:
„Još ću malo uživati, pa nazad na posao. No, brzo sam nazad, jer kada dođem na Vir odmah sam zdrav“.

Ljubica i Milan Kantoci iz Zagreba su doselili na Vir
Na Viru se uvijek nešto događaSedam dugih godina gospođa Ljubica Kantoci iz Zagreba nagovarala je mamu Boženu da je posjeti na Viru. Sedam godina gospođa Mira se opirala, a potom je došla i 1. svibnja proslavila na Trgu svetog Jurja s kćerkom i zetom Milanom. Nije, kaže nam 82-godišnja Mira, požalila.
„Lijepo je, zrak je svjež i čist, ali najljepše što sam doživjela je da imamo četvero djece i da su svi penzioneri“, šaljivo dodaje. Ljubica i Milan rođeni su Zagrepčani koji su asfalt Trešnjevačkog placa i Kvaternikovog trga zamijenili za plavetnilo otoka, a ni oni nisu požalili. Već 11 godina žive u naselju Miljkovica i drže kako im je bolje na Viru nego njihovim prijateljima i obitelji u Zagrebu.
„Nego što nego bolje. Uvijek se nešto događa, a organizacija svih događaja je fenomenalna. Naprosto uživamo“, priča nam Milan koji svjedoči o razvoju Vira posljednjih 35 godina, odnosno od kada je prvi put došao na otok, kako kaže, posjetiti brata vikendaša.
„Nemoguće je usporediti, Vir se zaista mnogo promijenio posljednjih desetak godina. Svi koji žive na otoku to mogu vidjeti svojim očima“, kaže Milan, a gospođa Ljubica potvrđuje:
„Na Viru je sada prekrasno! Sve je sređeno i uređeno, pa zaista uživamo. Kako sam oduvijek željela živjeti na moru, prodala sam stan kada sam otišla u mirovinu i kupila ovdje kuću. Nikad nisam požalila“.