Znanstveni skup o Viru: otok idealan za turizam i rekreaciju

Savršen dan za ljubitelje znanstvenih radova i otoka Vira: profesori Sveučilišta u Zadru, ali i drugih sveučilišta i znanstvenih institucija u Hrvatskoj te drugi strastveni istraživači života na otoku Viru, javno su u vijećnici Općine Vir predstavili rezultate svojih istraživanja tijekom drugog dana znanstvenog skupa „Otok Vir“. Do konačne izrade znanstvene monografije o Viru koja će na oko tisuću stranica obuhvatiti znanstvena područja i discipline koje su predstavljene kroz šest sekcija – prirodoslovlje, arheologija i povijest, povijest, demografija i prostorno uređenje, gospodarstvo i kulturna baština – građa će se još obogatiti s nekoliko znanstvenih sekcija te tako u najširem značenju otkriti svjedočanstvo o promjenama svekolikog života na otoku i nekadašnjem poluotoku Vir.

Upravo je na činjenicu različitih kartografskih prikaza Vira, povijesno nazivanog Ueru, Ura, starohrvatski Wyr te Punckta Urae, ili iskrivljeno Puntadura, kao poluotoka i otoka ukazao Damir Magaš na predavanju „Geografski položaj i prirodno-geografska osnova u funkciji razvoja otoka Vira“ te istaknuo kako današnji Vir krase 2450 sunčanih sati u godini te klimatski uvjeti pogodni za razvoj turizma i rekreacije. Josip Faričić i Mithad Kozličić u radu „Vir u pomorsko-geografskom sustavu Jadrana“ predstavili su najstariju kartu Vira kao imenovanog mjesta iz 1530. godine, potom onu iz 1830. kao prvu modernu kartu otoka s naznačenim sidrištima te, konačno, verziju pomorske karte iz 1893. godine s mnoštvom kartografskih detalja. Na predavanjima „Geologija otoka Vira“, „Hidrogeologija otoka Vira“, „Klima otoka Vira“ i „Reljef otoka Vira“ znanstveni timovi Alan Moro, Valentina Britvić, Ljiljana Pavičić; potom Josip Terzić, Tihomir Frangen i Jasmina Lukač Reberski; Sanja Lozić i Denis Radoš te Dražen Perica i Kristina Krklec, govorili su o prirodnim značajkama otoka, Viru kao morfološkom nastavku Ravnih kotara te u zaključku izlaganja o reljefu istaknuli kako je Vir sa svojim osobitostima iznimno atraktivno područje. Stjepan Husnjak u predavanju naslovljenom „Pedologija otoka Vira“ govorio je o značajkama i mogućnostima korištenja otočnog tla istaknuvši znatne mogućnosti za razvoj poljoprivredne proizvodnje. U drugoj sekciji – arheologija i povijest – Smiljan Gluščević i Helga Zglav Martinac predstavili su arheološke nalaze u podmorju virskog akvatorija, Mate Radović i Tomislav Fabijanić srednjovjekovne nalaze na Viru uključujući rezultate istraživanja na arheološkom nalazištu u Smratinama, dok je Tado Oršolić govorio o društveno-kulturnim i gospodarskim prilikama na Viru od sredine 19. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata. Zahvaljujući istraživanju koje je ponudilo mnoštvo podataka vezanih uz razvoj obrazovanja i školstva, Oršolić je u ovom segmentu nadopunio rad te ukazao kako je još 1874. godine na Viru 48 djece pohađalo školu, dok je 20 godina kasnije Vir imao pučku školu u kojoj je učilo 60 dječaka i 56 djevojčica uzrasta od 6 do 12 godina.

Jurica Vučetić predstavio je nove spoznaje o ratnim zbivanjima na Viru i Virskom moru u Drugom svjetskom ratu te iznimno detaljno opisao pomorske bitke njemačke i britanske mornarice, kao i sudbine mornara koji su uspjeli preživjeti sukobe u Virskom moru. Damir Grbas i Josipa Grbas u radu „Svjetionik na otoku Viru“ predstavili su jedan od najvažnijih virskih identitetskih objekata, u prvom redu značajnom za pomorski promet, nautiku i signalizaciju te uz obilje drugih podataka, od cijene građevinskih radova prvog svjetionika do opisa gradnje i sudbine drugog svjetionika koji je sada pretvoren u turistički objekt, donijeli i popis svih svjetioničara koji su na njemu obitavali do kraja Drugog svjetskog rata. Pavao Kero na predavanju i radu „Prošlost župe Vir“ istaknuo je vrijednost pikside iz Vira, odnosno čestičnjaka koji služi za čuvanje hostija, djela zadarskih zlatara iz 14. stoljeća. Grozdana Franov Živković u četvrtoj sekciji – demografija i prostorno uređenje – govorila je o stanovništvu Vira prema matičnim knjigama te otkrila kako su na Viru pronađeni glagoljski zapisi iz 1698. godine, odnosno kako se od tog vremena do početka 19. stoljeća bilježi porast broja stanovnika otoka. Zabilježeno je tek jedno desetljeće pada broja stanovnika pri kraju 18. stoljeća, istaknula je, kada su teške zime, glad i kuga u većoj mjeri odnijele živote tadašnjih Virana.

Brojne podatke o stanovništvu Vira u suvremenim demografskim trendovima predstavile su Snježana Mrđen i Matea Jurica: na otoku je 1961. godine bilo više od 90% autohtonog stanovništva dok je 50 godina kasnije taj postotak pao na 20%; na 170 starijih osoba dolazi 100 mladih, odnosno medijalna starost stanovnika iznosi 50,5 godina po je čemu Vir iznad razine u Hrvatskoj (42 godine); desetljeće naseljavanja otoka do 2001. godine otkriva 95% novog stanovništva iz Bosne i Hercegovine, dok u narednom desetljeću čak 30% novih stanovnika dolazi iz Njemačke uz 43,5% stanovnika iz Bosne i Hercegovine.

    
Posljednje predavanje na temu „Prostorno planiranje otoka Vira“ održala je Nives Kozulić s asistentima Dolores Barić i Stjepan Gverić te ukazala na urbanu transformaciju otoka i njegovu nepravednu stigmatizaciju.